Svemirska postaja Mir

Na Zemlji je nastala umjerena panika zbog mogućih posljedica pada Mira - hoće li uopće pasti na predviđeno mjesto u Tihom oceanu ili će se raspasti iznad naseljenog područja (u prvom redu Australije), sadrži li mutirane bakterije koje će uništiti život na Zemlji itd.

Ljudi iz 10 zemalja boravili su na Miru, njih 62 - najviše ih je bilo, naravno, iz Rusije, dok su ostali gosti bili iz SAD-a, Ujedinjenog Kraljevstva Velike Britanije i Sjeverne Irske, Njemačke, Francuske, Japana, plus pokoja egzotična zemlja kao što su Afganistan, Austrija, Bugarska i Sirija. Jedrili su svemirom brzinom od 28.000 km/h što je bilo dovoljno da Zemlju oblete svakih 90 minuta.

Mir je naziv glavnog modula koji je poslan u orbitu. Na njegovih 5 portova (jedan duž osi, 4 po radijusu razmaknutih 90 stupnjeva) za pristajanje priključuju se ostali moduli.
Letjelica Sojuz se koristi za transport posade i tereta na i s Mira, i pristaje na osni port.
Progres služi za prijevoz tereta i namirnica, znanstvene opreme i podataka na Mir. Po povratku se može koristiti za prijevoz otpada s postaje.

Modularna struktura

Mir je, dakle, glavni modul čitavog kompleksa. Dugačak je oko 13 metara, a najveći mu je promjer oko 4 metra. Podijeljen je u dvije zone - operativnu i boravišnu.
U operativnoj zoni se nalaze kontrole za upravljanje Mirom. Posada može monitorirati i upravljati sistemom, istraživačkim uređajima te "voziti" samu postaju.
Članovi posade imaju vlastitu kabinu za spavanje; dio za održavanje higijene sadrži WC, umivaonik i tuš. Na galeriji je smještena kuhinja, stol i spremište za otpad.
Dio za boravak posade ima tepih na podu, obojene zidove, bijeli strop s fluorescentnom rasvjetom - ne da "gore" i "dolje" nešto znače u uvjetima mikrogravitacije, nego da posadi pruži osjećaj "normalnosti".

Kvant-1 je astrofizički model koji prikuplja podatke o galaksijama, kvazarima, neutronskim zvijezdama mjereći elektromagnetski spektar i razinu zračenja X-zraka.
Dugačak je 5.7 m, promjera 4.2 m.

Kvant-2 je znanstveni laboratorij i ujedno sadrži otvor za izlaz iz Mira. Služi za biotehnološka istraživanja i promatranje Zemlje.
Nešto je duži od 12 m i promjera oko 4 m.

Kristall sadrži port za pristajanje Shuttlea i služi za istraživanje ponašanja materijala u svemirskim uvjetima. Nadalje, ima opremu za proizvodnju poluvodiča i ostalih high-end materijala koji uživaju blagodati niske gravitacije, te staklenik za uzgoj bilja u uvjetima nulte gravitacije.

Spektr sadrži opremu za istraživanje atmosfere i površine Zemlje.

Priroda je opremljena aktivnim, pasivnim i infracrvenim radiometrima i nekoliko tipova spektrometara za mjerenje koncentracije ozona i aerosola u atmosferi.

Na donjoj se slici vidi jedna od konfiguracija postaje (koja je promjenljiva - pojedini moduli mogu mijenjati portove na koje su prikačeni). Ovdje je modul Kvant-2 na +Y osi, Spektr modul na -Y osi, Kristall na -X osi i do njega je pristao američki Space Shuttle. Kvant-1 je na +X osi i na njemu je letjelica Progres.
Slika prikazuje stanje prije no što je prikačen i posljednji modul, Priroda.

Kronologija

Nekoliko članaka iz dnevnog tiska tijekom ožujka 2001.

Čak ni rušenje svemirske stanice Mir, obilježene nizom kvarova i problema od lansiranja 1986., ne prolazi bez komplikacija. Planirano rušenje u Tihi ocean odgođeno je za tjedan dana. Svemirska stanica, odnosno njezini ostaci koji prežive izgaranje u Zemljinoj atmosferi, bit će uništena između 20. i 23. ožujka. Rusi su odgoru obrazložili željom da povećaju kontrolu nad posljedicama pada Mira, što je već osigurano na 200 milijuna dolara. Žele da se stanica spusti još niže u kruženju nad Zemljom, otprilike četrdesetak kilometara, kako bi uštedjeli gorivo potrebno za rušenje. Gorivo je nužno za najsloženiji dio priprema pada, stabiliziranje putanje.
Prema najnovijem planu, uništenje Mira 20. ožujka počet će dvostrukim paljenjem motora rakete Sojuz, čime će svemirska stanica biti izbačena iz orbite i stropoštana prema vodama na pola puta između Čilea i Australije. U poniranju će Mir proletjeti iznad Rusije, Kine i Japana. No, s obzirom na dugu povijest kvarova, nikoga ne bi iznenadilo da poneki problem na Miru pokvari ruske planove.

Japanski ministar obrane Toshitsugu Saito odgodio je put u SAD predviđen za idući tjedan, zabrinut zbog skorog pada svemirske postaje Mir na Zemlju, s obzirom na činjenicu da je Japan na njegovoj putanji pada. Ruski dužnosnici izjavili su da bi se 15 godina star Mir, nekadašnji ponos sovjetskog svemirskog programa, 20.03. trebao srušiti u ocean, na područje udaljeno oko 3000 km istočno od Novog Zelanda.
Zbog velikog straha koji se zbog tog događaja sve više širi u pučanstvu - jer bi udarac Mira u naseljeno mjesto bio ravan učinku nuklearne bombe - u Njemačkoj je organiziran krizni stožer. Naime, nije isključeno da dijelovi Mira padnu i na teritorij Njemačke. U ninistarstvu obrane u Berlinu tvrde da njihovi lovci tipa Phantom F-4 u roku od jedne minute mogu uzletjeti i "napasti" dijelove padajućeg Mira za koje se predviđa da će se obrušavati brzinom 400 km/h. Za sada je još jedino preostao izbor rakete, jer sadašnje naoružanje Phantoma raketama samo bi izbušilo rupe u dijelovima postaje, a ne bi je uništilo.
Svakodnevno Mir gubi na visini 400 metara. Iznad Europe letio je jučer na visini od 245 km, a iznad Pacifika na 239 km. Kada stigne na visinu od 220 km, moskovska centrala upalit će na njemu rakete za zaustavljanje i tada nastupa trenutak njegova obaranja.

Odbrojavanje posljednjih dana svemirske stanice Mir, unatoč uvjeravanjima ruskih stručnjaka o minimalnu riziku, u tihooceanskim zemljama sve više izaziva paničan strah da nešto ipak ne krene po zlu na dan planiranog rušenja 19. ožujka. Rusi su izračunali da je vjerojatnost da Mir skrene sa zadane putanje 1:33, a mogućnost da se stropošta na Sydney, Melbourne, Wellington ili neki drugi grad južne hemisfere procijenili su na samo 0.02%.
Premda putanju stanice budno motre sve zvjezdarnice i svemirski centri u Europi, Aziji i Americi, ti naizgled neznatni promili za moguću katastrofu i te kako zabrinjavaju Australce. Mjesto je pada Mira između 1900 i 2400 kilometara istočno od obala Australije, ali ako stanica, upravljana iz kontrole u Moskvi, ipak počne ponirati kroz atmosferu iznad naseljenih područja, Australci će imati samo trideset minuta za eventualnu evakuaciju. Tamošnja služba uzbunjivanja EMA, dio ministarstva obrane koji već četiri mjeseca priprema zemlju za pad Mira, objavila je da ima povjerenja u ruske znanstvenike, ali i da je rok z auzbunu kraći od 30 minuta. EMA je stoga zamolila medije, osobito televizije, da pomognu u alarmiranju građana u takvu slučaju. Ujedno su Australci upozoreni na to da ne budu radoznali te da ne diraju nikakve predmete koji padnu s neba (očekuje se 1500 ostataka Mira, a Rusi predviđaju i četiri ili pet veličine osobnoga automobila).
Australci još pamte pad dijelova američke stanice Skylab koja se srušila u pustari Zapadne Australije bez štete i ljudskih žrtava. Pad svemirskoga smeća i ostataka letjelica, također bez većih posljedica, pamte i u Kanadi, Čileu i Argentini.

Ante Radonić, voditelj planetarija zagrebačkoga tehničkog muzeja: "Ako sve prođe prema planu, vjerujem da ni Japanci ni Australci nemaju razloga za bojazan. Uostalom, kada u svojoj zadnjoj orbiti Mir bude najbliži tim zemljama, još će gotovo biti u svemiru i neće se početi raspadati" - tvrdi Ante Radonić dodajući još kako su ideje o rušenju krhotina vojnim avionima o kojima špekuliraju svjetski mediji čista glupost, jer bi tek tada cijela akcija postala opasna.

Rusi su opet odgodili kontrolirano rušenje svemirske stanice Mir u Tihi ocean. Prema posljednjim procjenama, a pozivajući se na "promjene atmosferskih vrijednosti", operaciju uništenja najvećega umjetnog tijela sklopljenog u svemiru završit će u 9 sati ujutro u četvrtak, 22. ožujka, uz moguće odstupanje dva dana.
Opet je korigirana i visina putanje Mira, pa će se stanica teška 140 tona stropoštati u ocean sa 220 kilometara visine, a izgaranje u atmosferi trebalo bi preživjeti četrdesetak tona ostataka i raznog svemirskog smeća koje će pasti brzinom od tristotinjak km/h.
Pri padu na 90 km visine moduli bi se trebali raspasti kod temperature od 1800 stupnjeva Celzija. Na visini od 50 km iznad Zemlje rastopit će se svi dijelovi od plastike, aluminija i stakla. Preostali će dijelovi padati na Zemlju brzinom od oko 400 km/h.
Usporavanje Mira, koji Zemlju obiđe otprilike svakih sat i pol, ne može se precizno pratiti samo iz ruske svemirske kontrole, pa je Moskva i službeno zatražila pomoć od američko-kanadskoga svemirskog zapovjedništva u planinama Cheyene, a s kontrolama leta u Novom Zelandu i Australiji osigurala sigurne rute za zrakoplove u trenutku rušenja stanice.
Pad Mira ipak neće biti samo poslastica za promatrače u svemirskim centrima i zvjezdarnicama. Kalifornijska medijska tvrtka Herring Media Group unajmila je zrakoplov i po 6500 USD rasprodala svih šezdesetak mjesta za promatranje uništenja Mira uživo. Uz gledanje nestajanja 15 godina stare svemirske stanice sa sigurne udaljenosti od najmanje 300 km, paket uključuje i nekoliko noćenja na otočju Fiji, besplatan roštilj i pića za leta te na kraju zabavu, zapravo karmine, u ast potopljenoga Mira. Među sretnicima koji imaju mjesto u mlažnjaku navodno su i četvorica ruskih kozmonauta koji su boravili na Miru. Ruska svemirska agencija put na mjesto pada naziva pustolovnom glupošću, ali će ipak obavijestiti pilota zrakoplova o točnim koordinatama ulaska u atmosferu kako bi mogao umaći na vrijeme.

Pad svemirske stanice Mir