 |
1. svibnja 1994.
godine, u 18 sati i 40 minuta, dr. Maria Theresa Fiandri, liječnica u bolonjskoj bolnici
Maggiore, objavila je kako veliki Ayrton Senna da Silva - više nije živ. Smrću jednog od najvećih vozača u povijesti Formule 1 zaključena je jedno razdoblje ovoga sporta. I započelo novo, u kojem je jedan od najvažnijih čimbenika - sigurnost natjecatelja. Ono za što se Senna svim silama borio za svojega života, postalo je važnim tek nakon njegove prerane smrti. Ništa novo, ljudski rod najbolje uči na pogreškama, posebice ako su one urodile tragedijom... Veličina Ayrtona Senne nije se zaustavila na sportskim dosezima. Sa Sennom je disao svaki stanovnik Brazila, a i šire, on je bio svačiji heroj, čovjek koji je živio život potpuno drugačije od, da tako kažemo, običnih ljudi. Jednako tako, s njegovim odlaskom mnogi su postali svjesniji onoga što je svima nama, unatoč brojnim izumima i nezadrživom razvoju tehnologije - i dalje neizbježno. Naravno, riječ je o smrti. Oni koji su ga bolje poznavali shvatili su kako i on poznaje strah. Uostalom, samo se budale i luđaci ničega ne boje. Ali, zahvaljujući svojoj vjeri i inteligenciji - Senna je taj strah znao smanjiti na podnošljivu mjeru. Redovito je ponavljao kako svakim ulaskom u bolid ima priliku otkriti koje su mu krajnje granice. No, ne zavaravajte se - Senna je uvijek bio svjesan svojih mogućnosti. Baš kao što je uvijek bio svjestan pravih vrijednosti sporta koji je bio njegov život, svojih vlastitih uvjerenja od kojih nikada nije odstupao, ali i smrti koje se nije bojao. |
|||
| Gotovo svi koji su ga
osobno poznavali bili su uvjereni kako Senna nije mogao napraviti pogrešku koja ga je
stajala života. S druge strane, lakše je optužiti stroj nego čovjeka. Iako je sudskom
odlukom Williamsova momčad oslobođena krivnje za smrt velikog Brazilca, prava istina
nikada neće biti otkrivena. Tog nedjeljnog jutra, Senna nije mogao predosjetiti vlastitu
pogibiju, ali su njegove misli bile ispunjene velikom nesigurnošću. A to nikada prije
nije osjetio. Sigurno ne u tolikoj mjeri. Te je godine Ayrton Senna stigao u momčad Williamsa. I suočio se s nečim potpuno novim. Jer, u McLarenu je bio poput božanstva, prema njemu su se odnosili kao prema sinu jedincu. U momčadi Franka Williamsa situacija je bila znatno drugačija. Ova je momčad dominirala Svjetskim prvenstvom, pa se s pravom očekivalo da s Brazilcem na čelu Williams odmah počne pobjeđivati. Nije se računalo na teškoće u prilagodbi na novu momčad, novi bolid. Od Senne su se tražile samo pobjede. Koje nisu nikada stigle. U prve dvije utrke Brazilac nije osvojio niti boda. A onda je na red stigla tragična utrka u Imoli ... |
 |
|||
|
Osjećajan, pažljiv,
hrabar, inteligentan, odan, iskren... Ovako su velikog Ayrtona Sennu opisivali prijatelji,
ali i sportski novinari diljem svijeta. No, jednako tako, naveliko se pričalo o njegovom
velikom, čak i nezgodnom temperamentu, arogantnosti, sirovosti, tvrdoglavosti i bolesnoj
želji za pobjeđivanjem. Može se reći kako su se uoči VN San Marina sve ove osobine u
glavi "kišnog čovjeka" - pomiješale. Nakon smrti Rolanda Ratzenbergera, popularnog austrijskog vozača kojega mlađi ljubitelji ovoga sporta pamte isključivo po činjenici da je poginuo dan prije Senne, Brazilac se našao u teškoj poziciji. Da je, kojim slučajem, slavio na prve dvije utrke sezone, vjerojatno bi odlučio ne nastupiti u Imoli. Intuicija mu je to i govorila, što podvrđuju i neki izvještaji uoči utrke. S druge strane, želja za pobjeđivanjem bila je presnažna. Morao je pobijediti ne bi li popravio vlastiti imidž, narušen neosvajanjem bodova u prethodnim utrkama. Povlačenje bi bilo znak slabosti, a Senna si to nije želio dopustiti. Čak i po cijenu života ... |
|||
| Dva dana prije, tijekom prvih
kvalifikacija, Rubens Barrichello doživio je teško izlijetanje. Njegov je Jordan
proletjeo Variante Bassa šikanom, "zakvačio" gumeni zaštitni zid i odbio se u
ogradu. Bio je to užasan prizor, koji je podsjetio na strahovitu nesreću Gerharda
Bergera pet godina prije. Iako je Barrichello prošao bez većih posljedica, ova je
nesreća posebno uzdrmala Sennu, koji je tada mladog Brazilca smatrao svojim nasljednikom,
čovjekom koji će nastaviti tradiciju velikih brazilskih vozača u Formuli 1. Ayrton se
odmah uputio prema ambulanti, ne bi li osobno provjerio u kakvom je stanju njegov
sunarodnjak. Naišao je na zatvorena vrata, te je morao preskočiti ogradu i straga ući u
bolnicu. "Prvo lice koje sam ugledao nakon što sam se probudio bilo je lice Ayrtona Senne. Njegove oči bile su pune suza. Nikada prije nisam ga vidio takvog. Imao sam osjećaj da je on moju nesreću doživio kao vlastitu", ispričao je Barrichello. |
Mjesto puknuća letve upravljača |
No, to nisu bile i jedine suze toga vikenda... Dan poslije, tijekom drugih kvalifikacija, nakon dvanaest godina nastupanja - sreća je napustila Rolanda Ratzenbergera. Simtekov bolid odjednom se našao u zraku i pri brzini od oko 200 km/h udario u betonski zid s vanjske strane zavoja Villeneuve, odbivši se natrag na stazu. Iako je Austrijanac odmah prebačen u ambulantu, malo zatim i u bolnicu Maggiore - nije mu bilo spasa. Bila je to prva tragedija u Formuli 1 od pogibije Ricarda Palettija u Montrealu 1982. Ayrton Senna tek tada je postao svjestan svih opasnosti sporta kojim se bavio. Jer, do toga dana nije imao priliku svjedočiti ovakvoj nesreći - za njegove karijere nitko dotad nije izgubio život na stazama Formule 1. Šokiran, nije mogao nastaviti kvalifikacije... | ||
 |
"Upitao sam ga zna li što se točno dogodilo. Nije mi odgovorio. Samo me je pogledao i otišao. Nikada neću zaboraviti taj pogled. Možda bi bilo pretjerano reći da se bojao, ali nema sumnje da je bio vrlo zabrinut. Odjednom se promijenio, nešto je bilo drugačije. To možete vidjeti i po njegovim fotografijama toga vikenda", prisjetio se Martin Whitaker, koji je tada obnašao dužnost predstavnika FIA-e za odnose s javnošću. | |||
| A onda je stigla
nedjelja. Na startu utrke Pedro Lamy svojim je Lotusom udario u stražnji kraj Benettona
JJ Lehta, koji nije uspio pokrenuti svoj bolid. Dijelovi bolida rasuli su se po stazi, dok
je jedan kotač preletjeo preko ograde i ozlijedio devet ljudi. Ako je već bilo suđeno,
bolje da se dogodilo sada, bez žrtava, pomislili su neki. No, nitko nije mogao
predvidjeti ono što je slijedilo. Nakon izlaska, potom i odlaska sigurnosnog vozila sa staze, Ayrton Senna i Michael Schumacher odmah su pobjegli konkurenciji, stvorivši veliku prednost.
|
Dvije minute poslije, u 14 sati i
17 minuta, prigodom ulaska u zavoj Tamburello, Williamsov bolid produžio je ravno i
brzinom od 190 km/h udario u betonski zid. Iako su prve snimke davale nadu, jer je Senna
ipak micao glavom, a kabina bolida ostala je očuvana, nekoliko minuta poslije postalo je
jasno da su ozljede vrlo ozbiljne. Na snimkama iz helikoptera, kojima su svjedočili
milijuni gledatelja diljem svijeta, moglo se vidjeti kako krv lipti na sve strane i kako
se život "najvećeg od najvećih" - polako gasi ... Malo zatim, svijet je doznao kako srce Ayrtona Senne da Silve više ne kuca. Iza njega ostao je potpuno uništeni bolid, u kojem je pronađena austrijska zastava. Zastava kojom je imao namjeru proslaviti pobjedu u Imoli i odati počast Rolandu Ratzenbergeru ... |
|||
| Uzrok smrti: pri
prolasku kroz zavoj Tamburello, pukla je letva volana. Grčevito se borio za kontrolu nad
bolidom (što dokazuje da je bio svjestan svega što se događa), no nije je uspio
uspostaviti. Njegov se bolid zabio u zid pri brzini od gotovo 300 km/h. Prilikom sudara,
prednji lijevi amortizer je pukao, prošao kroz Ayrtonovu kacigu i ušao u njegovu
lubanju. Dvije su verzije razloga puknuća letve
volana: |
 Snimka iz helikoptera pokazuje da je Senna izgubio mnogo krvi |
|||
| Sedam godina poslije, rijetki su
zaboravili legendarnoga Brazilca. Brojke govore kako je rođen 21. ožujka 1960. u Sao
Paulu, u deset godina prošao 37940 kilometara na Grand Prix utrkama i ostvario 41
pobjedu, triput osvojivši naslov svjetskog prvaka. |
|
|||
|
Rekli su o
Senni: Alain Prost
Niki Lauda
Ron Dennis
Frank Williams
Nigel Mansell
Nelson Piquet
Emerson Fittipaldi
Michael Schumacher
|
|||
